POSTMODERNA FILMSKA VERZIJA DUMASOVOG ROMANA

Film `Tri mušketira´: D’Artagnan je tinejdžer, a Milady akcijska heroina

ZAGREB - U brojnim filmskim adaptacijama klasičnog romana Alexandrea Dumasa Milady de Winter dosad smo upoznali u svakojakim izdanjima - kao romantičnu spletkaricu, vrhunsku špijunku, bešćutnu trovačicu - međutim, nova verzija u režiji Paula W. S. Andersona predstavlja je kao akcijsku junakinju, što je svakako presedan.

Već u svojoj prvoj velikoj sceni (doslovce prekopiranoj iz “Otimača izgubljenog kovčega”) ona kliže na leđima niz uski hodnik dok iznad nje frcaju smrtonosne kugle, zatim se na krovu Versaillesa mačuje s bar petoricom protivnika i kad ih pobijedi svlači svoju nespretnu haljinu, ostaje samo u korzetu, skače na balkon ispod nje i kreće u lov na kraljičinu ogrlicu, no dok je naposljetku ne ukrade, mora se probiti kroz snop nevidljivih ubojitih niti (čista kopija scene iz “Klopke” s Caterinom Zeta Jones).

Nevjerojatne akrobacije

Andersona očito ne brine što je original, a što imitacija, bitno mu je da je svojoj supruzi Milli Jovovich osigurao ulogu koja bi bila po mjeri one iz njegova serijala “Resident Evil”, u kojoj ta glumica izvodi još nevjerojatnije akrobacije. Dakako, sebi samome priuštio je najveća zadovoljstva.

U njegovim “Mušketirima” odjekuju eksplozije, puca se iz svih oružja i oruđa, a budući da u 17. stoljeća nije bilo zrakoplova, smislio je prave leteće bojne brodove koji zaklanjaju nebo. Film je krcat natpisima, potpisima, maketama i holografskim simulacijama, a sve je to dočarano u 3-D tehnologiji: da se riječ “postmodernizam” već nije tako otrcala, upotrijebili bismo je da opišemo njegov postupak osuvremenjivanja povijesti gadgetima koji u to vrijeme nisu mogli postojati.

Poigravanje obrascima

Zato je pridržavanje narativne linije Dumasove fabule krajnje rudimentarno, prije bi se moglo reći da je u pitanju poigravanje njezinim obrascima.

D’Artagnan je tinejdžer iz provincije koji za svoj prvi obračun s gardom kardinala Richeleua treba publiku: zato je mačevanje inscenirano u dvorištu na čijim su galerijama promatrači, koji plješću njegovim majstorijama. Vojvoda od Buckinghama - koji se u prethodnim verzijama zaklinjao na ljubav kraljici Anne - sada je nemilosrdni zavojevač i modni diktator, sretan da može poniziti ne tako inventivno odjevenog Louisa XIII. Constance Bonacieux više nije udana gospođa nego mlađahna dvorska dama koja će u burnom finalu biti privezana za pramac leteće tvrđave.

Kič koji funkcionira

Reklo bi se - gomila kiča, međutim, mora se priznati da usprkos nagomilavanju trivijalnosti Andersonov film, snimljen njemačkim novcem (s budžetom od 75 milijuna dolara to je najskuplja europska produkcija svih vremena), ipak solidno funkcionira kao kino zabava.

Mušketiri nešto manje dolaze do izražaja, budući da je najveća pažnja posvećena negativcima koje sočno igraju Milla Jovovich, Christoph Waltz, Orlando Bloom i Mads Mikkelsen. Valjda je takvo današnje vrijeme: tko šljivi prave heroje, kada su nam uzori korumpirani političari, kvarni tajkuni i bezdušni bankari!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. svibanj 2024 12:25